Bezdan

Vec danima pevusim jednu melodiju. Ne znam kako mi je usla u uho i ne izlazi. Iznenadjujuce je i sto ceo tekst znam napamet. Budim se s njom i lezem. Pevusim je dok se tusiram. I...po prvi put je razumem, a ne boli me previse. Mozda je to slucajnost?!
 
 Nema me vise u tvojim molitvama,
vise me putem ne prate.
A noc mi preti, ponoc i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Vise me ne volis,
kad se vracam nisi budna,
ne goris,
gasne nasa zvezda cudna,
lazna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slusam vise sta sapuces dok snivas,
plasi me koga pominjes.
I sve si dalja, a sve mi bliza bivas,
kao da opet pocinje...

Ali me ne volis,
to se uvek drugom desi,
govoris,
ali vise ne znam gde si,
da li neko to zna?

Sta sam uradio?
Kakva tuzna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.
 
(Djordje Balasevic)
 

Comments (0) Posted to Generalna 03/17/2011 Edit

Looda

Comments (0) Posted to Generalna 03/06/2011 Edit

Sjajno!

Comments (4) Posted to Generalna 03/03/2011 Edit

Dostojanstvo??? WTF?

Jednom me je, jedan muskarac savetovao "Budi dostojanstvena".

I sve je to u redu. Nemam prigovora. 

No, stalno razmisljam o dostojanstvu.

  "Nema tog dostojanstva koje se ne bi otopilo u boli" (Jean-Paul Sartre).

Comments (2) Posted to Generalna 03/03/2011 Edit

Moja Dara

Moja baka se zvala Dara. Umrla je. Ne sećam se koje je to godine bilo.  A, nije bilo davno. Evo, pokušavam da to povežem sa još nekim događajem i upamtim godinu ali mi ne ide. Sećam se samo da je bio početak septembra, da je bilo neobično hladno za to doba godine, da je padala kiša, da sam jako plakala. Ne sećam se čak ni kako su izgledali dani nakon njenog odlaska. Da li je moja majka bila tužna, da li je nosila crninu, da li…. Da li je moguće da sam sve to zaboravila???

Nikada nisam otišla na njen grob. Ne volim groblja. Ne volim čak ni da prođem pored groblja. A, ne plašim se smrti. Mislim, mnogo sam razmišljala o kraju kada sam bila dete. Posebno kada legnem u krevet, pre spavanja. Nije mi bilo jasno šta se desi kada čovek umre. Kako to odjednom nestane svetla, sunca, zvukova i mirisa?! Kraj me nije plašio ni tada.

Ponekad pričam sa mojom Darom. Češće ćutimo. Ali, ona je stalno tu. Ustvari, čini mi se da nikada nigde nije ni odlazila. Uostalom, tako smo se dogovorile. Ni ja nju nikada nisam napustila. Sećam se da  je moj tata, kada sam ja imala 5 godina,  dobio posao u jednoj afričkoj zemlji. Sve je bilo dogovoreno ali  ja nisam htela da idem bez nje. Nikada nismo otputovali. Šta će mi Afrika, slonovi, jezero puno akvarijumskih ribica bez moje Dare!? Vodila sam je Holandiju, Španiju, na more, skijanje…. Planiramo put u Indiju. Nas dve same.

Samo, ovog puta ću sama morati da umesim kiflice.

 

Comments (7) Posted to Generalna 03/02/2011 Edit


Around here

Categories

Moji linkovi

Generalna

Feeds